The Book of Whispers represented the Romania literature on Pola (Croatia) Festival

The Book of Whispers and his autor were presented in the most important central newspapers and TV broadcast in Croatia. The launch of The Book of Whispers took place on 7th of December 2017.

U ljubavi i vjeri se šapuće, samo se u mržnji viče

I kada se ispovijedaš svećeniku, šapćeš. Šapat je gesta iskrenosti. I u ljubavnoj igri se šapće, samo mržnja viče – rekao je Vosganjan,

– Moja autobiografska i evokativna “Knjiga šapata” nije samo knjiga o armenskom genocidu s početka 20. stoljeća. Kada pišete o jednoj tragediji, pišete o svima. Tragedije nemaju materinski jezik. Možda ova knjiga potakne nekog vašeg pisca na pisanje hrvatske “Knjige šapata” jer svaki je narod ima – rekao je rumunjski pisac armenskog podrijetla, ugledni ekonomist i bivši ministar u dvije rumunjske vlade Varužan Vosganjan na pulskom sajmu knjiga i autora. U subotu će treći program HRT-a u 11 sati prenositi Vosganjanovo gostovanje na pulsom Doručku s autorom, što nikako ne treba propustiti. A zašto je svoj roman nazvao baš “Knjigom šapata”?

– Kada sam kao dijete vježbao klavir, profesorica mi je rekla da je tajna u tome da se svira brzo, ali ne i glasno. I kada se ispovijedaš svećeniku, šapćeš. Šapat je gesta iskrenosti. I u ljubavnoj igri se šapće, samo mržnja viče – rekao je Vosganjan, koji tvrdi da je sjećanje dio sadašnjosti, a ne prošlosti.

Kako zaboraviti prošlost?

– Narod koji ima neizliječene traume ne može zaboraviti prošlost. Prije stotinu godina moji su djedovi bili izbjeglice i molili su Rumunjsku da im dopusti da se s broda iskrcaju u Constanzi. Podsjeća li vas to na nešto? Rumunjska je tada na primjereni način primala izbjeglice, baš kao i kancelarka Merkel. “Knjiga šapata” je knjiga o običajima, kuhinji, tradiciji armenskog naroda. Malo koja književnost ima takvu identitetsku knjigu. Ali to je i biografija 20. stoljeća sa svim zlom koje je to stoljeće donijelo, od koncentracijskih logora i svjetskih ratova do genocida i apatrida – rekao je Vosganjan.

Kada je “Knjigu šapata” predstavljao u Španjolskoj, pitali su ga što misli o zahtjevima da se kosti poginulih republikanaca i frankista ekshumiraju iz grobova u kojima su pokopane s kostima frankista.

– Odgovorio sam im da puste mrtve da se sami pomire. U protivnom ni mi nećemo naći svoj mir – rekao je Vosganjan koji se bavi pitanjima oprosta, osvete i zaborava.

– Zaborav je netolerantan i zapravo je iluzija. Što zaboraviš, opet će se dogoditi. Osveta je najgluplja. Ne postoji aritmetika krvi. Ne možeš izjednačiti kapljicu vlastite krvi s kapljicom tuđe. Rana se ne može izliječiti otvaranjem druge rane. Osveta povećava patnju. Ako niste pogledali, preporučujem vam film “Ničija zemlja”. Oprost je najodgovornija opcija. On je dijalog, a osveta monolog. Oprost je najveličanstveniji baš po tome da opraštaš ono što je neoprostivo. Na žalost, mi Armenci nismo imali kome oprostiti, a nemamo ni danas. Turska negira zločin nad Armencima. Tvrdi da je počinjen masakr, ali ne i genocid. A koja je razlika? Pa za masakr se ide u zatvor na 25 godina, a za genocid nema zastare. U Turskoj danas ima na tisuće armenskih crkava po kojima pasu koze. Tamo su bili i grobovi mojih djedova, a sada ih nema. Turska neće ući u Europu dok ne prizna genocid nad Armencima – uvjeren je Vosganjan koji je knjigu napisao na rumunjskom, a na armenski je prevedena s njegovom autorizacijom.

Zabranjen u Turskoj

– Prevedena je i na turski, ali nije tiskana. Urednik knjige pobjegao je u Švedsku. Izdavačka kuća je uništena. Turska je pod svaku cijenu pokušala spriječiti objavu ove knjige. Kada se radilo o izdanju u Iranu, knjigu su čitali strogi cenzori. Jedina rečenica koju su prekrižili jest “u tom tužnom vremenu ljudi ne jedu kolače, nego spas traže u alkoholu” – veli Vosganjan, koji misli da “Knjiga šapata” nije povijesna knjiga.

– Povijest govori o pobjednicima, a literatura o poraženima. U povijesti je smrt apstraktna i nema imena, a u literaturi svaka smrt ima ime. Književnošću možete napraviti više nego vojskom. Između holokausta i genocida nad Armencima postoje sličnosti i razlike. Sličnost je da je broj jednih i drugih prepolovljen jer je ubijeno šest milijuna Židova i milijun i pol Armenaca. No, o holokaustu postoje dokumentarni filmovi, kada su saveznici oslobađali logore našli su i preživjele koji su imali brojeve na rukama. A genocid nad Armencima dogodio se 1915., a kada su saveznici došli na mjesto poprišta 1919., svi su tragovi izbrisani. I da, Židovi su u Njemačkoj bili gosti, integrirani, ali gosti. A Turci su došli u Anatoliju gdje su već živjeli Armenci – veli Vosganjan, koji vjeruje da bi zločini u 20. stoljeću, pa i genocid u bivšoj Jugoslaviji, možda bili spriječeni da je istina o genocidu nad Armencima bila poznata. Zadaća književnosti je stvoriti svijet iscijeljenih naroda, poručio je.

https://www.vecernji.hr/kultura/u-ljubavi-i-vjeri-se-sapuce-samo-se-u-mrznji-vice-1213010